Editing Openai/69139081-26d4-8005-8990-ca8e9fe13d15 (section)

===== 🔹 Što nije točno (ili je pogrešno preneseno) =====
# Nije riječ o “izboru hrvatskog kao sveslavenskog jezika” u modernom smislu. Vatikan nije donio formalnu odluku kojom bi proglasio hrvatski “službenim slavenskim jezikom”. Umjesto toga, praksa Crkve bila je da koristi hrvatski (ilirik) jer je imao dugu pismenost (glagoljicu), stabilnu tradiciju i razumljivost među južnim Slavenima. Dakle – pragmatičan, ne politički izbor.
# Nema dokaza da se hrvatski (ilirik) predavao kao obvezni predmet na sveučilištima u Oxfordu ili Parizu. U dekretima se spominje da bi se taj jezik “učio na najuglednijim sveučilištima”, ali nema dokaza da je to stvarno provedeno. Najvjerojatnije se učenje odvijalo u crkvenim institucijama i redovničkim kolegijima, ne u sekularnim sveučilištima.
# Izraz “svjetski jezik” je naknadna interpretacija, novinarska ili popularna. Krasić nigdje ne tvrdi da je hrvatski imao takav status; on samo pokazuje da je imao međunarodni značaj u misionarskoj sferi Katoličke crkve.